TIR karnet
Karnet TIR (TIR karnet, međunarodni cestovni prijevoz) je carinska provozna isprava koja daje pravo na prijevoz robe preko državne granice u carinski plombiranim karoserijama ili kontejnerima uz pojednostavljene carinske procedure.
Dokument obuhvaća cestovni i multimodalni prijevoz robe (koji se obavlja kombijima, prikolicama, poluprikolicama i kontejnerima) između zemalja koje su priznale Carinsku konvenciju o međunarodnom prijevozu robe iz 1959. i 1975. godine korištenjem međunarodne cestovne prijevozničke knjižice (TIR).
Sva motorna vozila moraju imati odgovarajuće dozvole nadležnih tijela za korištenje. Izdaje ga nacionalna jamstvena udruga (udruga), ovlaštena od strane nadležnih tijela zemlje.
CMR
CMR je skraćenica od Francuske konvencije o ugovoru o međunarodnom cestovnom prijevozu robe – KDPN.
CMR – međunarodni teretni list – je samokopirni obrazac, čiji obrazac nije unificiran i može se značajno razlikovati u različitim zemljama.
U međunarodnom prijevozu tereta CMR je najvažniji prometni i komercijalni dokument.
Prijevoznik koji prevozi CMR teret između dviju država podliježe pravilima i propisima navedene konvencije, koja ima status konvencije UN-a.
Tovarni list CMR sastavlja se u najmanje tri primjerka, koje ovjeravaju pošiljatelj i prijevoznik. Prvi primjerak računa ostaje kod pošiljatelja, drugi i treći primjerak prate teret, nakon istovara, drugi primjerak potpisuje primatelj i predaje ga prijevozniku, treći ostaje kod primatelja.
CMR može ispuniti pošiljatelj tereta, otpremnica, prijevoznik, a za potpunost podataka odgovorna je osoba koja pečatira rubriku 22.
Vrlo važna točka je podudarnost podataka navedenih u svim prijevoznim dokumentima. Potrebno je da se težine, ZED šifre i cijene podudaraju u svim dokumentima priloženim uz teret.
T1 – tranzitna deklaracija ili nordijska putovnica
T1 je dokument koji predstavlja carinsko (financijsko) jamstvo, a koristi se za robu koja prelazi teritorij EU u tranzitu ili za jamstvo isporuke robe od granice Europske unije do carinskog skladišta ili unutarnje carine.
T1 je financijska garancija koju izdaje carinski agent u korist carinskih tijela EU, a koja daje jamstvo plaćanja svih carina i pristojbi u proračun EU.
Na primjer, ako se roba koja se kreće kroz EU u okviru postupka T1 ne isporuči od granice do carinske postaje, agent koji izdaje T1 morat će platiti sve carine ako je roba ocarinjena za uporabu u EU. U praksi se T1 koristi kao alternativni sustav Sarnet TIR (TIR) jamstava.
EX1 – Izvozna deklaracija
EX1 je dokument koji potvrđuje činjenicu izvoza robe izvan EU, ovjeren od strane carinskih tijela.
Nije bitna činjenica posjedovanja EX1, već važne carinske oznake u EX1, koje potvrđuju izvoz robe izvan EU.
Upravo carinska oznaka EX1 daje pravo prodavatelju robe u EU na povrat/neplaćanje unutareuropskog PDV-a (PDV).
EX1 deklaracija mora pratiti teret europskog podrijetla, koji napušta skladište prodavatelja iz EU izvan zemalja EU. Deklaraciju EX1 sastavlja dobavljač, opunomoćenik dobavljača ili prijevoznik (špediter) koji imaju odgovarajuće ovlasti. EX1 može označavati ne samo robu proizvedenu u EZ-u, već iu drugim zemljama. Slično, T1 može prevoziti europsku robu.
Potvrda 1 EUR
Certifikat EUR 1 jedan je od najvažnijih dokumenata pri izvozu iz zemalja EU koji potvrđuje njihovo podrijetlo. Izdaje se prilikom prijevoza robe iz zemalja Europske unije u državu koja s EU ima potpisan sporazum o davanju međusobnih trgovinskih povlastica, a predočuje se na carinskom mjestu.
Zahtjevi za registraciju
- Roba mora ispunjavati zahtjeve Protokola 1 Ugovora (Pravila o podrijetlu).
- Jezik dokumenta je engleski ili jezik bilo koje države u ugovoru.
- Radovi se popunjavaju ručno, tiskanim slovima, tintom.
- Certifikat mora sadržavati opis proizvoda naveden u posebnom stupcu.
- Ako je stupac nepotpun, povucite vodoravni rub ispod opisa i precrtajte prazan prostor ispod njega znakom u obliku slova Z.
- Potrebno je popuniti dokument za sve serije robe.
Popis dokumenata
Za dobivanje certifikata potrebno je nadležnom tijelu zemlje izvoznice dostaviti popis dokumenata:
- izjavu koja uključuje deklaraciju izvoznika;
- potvrdu o preferencijalnom podrijetlu proizvoda iz zemlje izvoznice (ukoliko se ova vrsta isporuke obavlja prvi put);
- izvornik potvrde (ako postoji) i elektronička kopija (obavezno).
Značajke izdavanja potvrde EUR 1
Izdavanje obavlja carinarnica zemlje izvoznice. Ovlaštena organizacija dužna je poduzeti sve moguće mjere za provjeru podrijetla robe, stoga ima pravo zahtijevati sve podatke o teretu koje smatra potrebnima. Dužnost izvoznika je osigurati sve potrebne podatke i dokumente.
Zauzvrat, carinarnica jamči ažurnost i ispravnost registracije. Izdavanje je besplatno. Rok je do 3 dana od evidentiranja prijave.
Rok valjanosti izdane isprave je 4 mjeseca.
Obično se potvrda EUR 1 izdaje prije izvoza. Međutim, naknadna registracija je moguća nakon što je teret prevezen na područje druge države. Ali samo nakon potpune provjere podataka koje je dostavio izvoznik.
Kada potvrda nije izdana
- Ako je ukupna vrijednost lota manja od 6000 eura.
- Ako se roba oporezuje nultom stopom uvozne carine Carinske tarife.
- Ako izvoznik ima status ovlaštenika.
Više o tome je li u vašem slučaju potreban EUR 1 certifikat možete saznati od naših stručnjaka.
Dostavnica
Faktura (engleski invoice ) — u međunarodnoj trgovačkoj praksi dokument koji prodavatelj daje kupcu i koji sadrži popis robe, njihovu količinu i cijenu po kojoj će biti isporučena kupcu, formalna obilježja robe (boja, težinu itd.), uvjete isporuke i podatke o pošiljatelju i primatelju. Iz izvoda na računu proizilazi da (osim u slučajevima kada se isporuka vrši uz plaćanje unaprijed) kupac ima obvezu platiti robu u skladu s navedenim uvjetima. Račun je dokument koji se koristi isključivo u svrhu poreznog nadzora te se stoga ne može smatrati analogom računa.
Incoterms 2010: Službena pravila tumačenja uvjeta međunarodne trgovine
ncoterms ili Međunarodni trgovački uvjeti niz su unaprijed definiranih trgovačkih uvjeta koje je objavila Međunarodna trgovačka komora (ICC) koji se odnose na međunarodno trgovačko pravo. Naširoko se koriste u međunarodnim trgovačkim sporazumima ili procesima nabave, jer njihovu upotrebu u međunarodnoj prodaji potiču trgovačka vijeća, sudovi i međunarodni odvjetnici. Incoterms su niz troslovnih trgovačkih uvjeta povezanih s uobičajenom ugovornom prodajnom praksom, a prvenstveno su namijenjeni jasnom definiranju zadataka, troškova i rizika povezanih s prijevozom i isporukom robe. Incoterms daje informaciju o kupoprodajnom ugovoru, definirajući relevantne obveze, troškove i rizike povezane s isporukom robe od prodavatelja do kupca. Međutim, to nije ugovor ili zakon. Osim toga, ne određuje gdje se naslovi prenose i ne dotiče cijene, valute ili kreditne pozicije.
Svrha Incotermsa je pružiti skup međunarodnih pravila za tumačenje najčešće korištenih trgovačkih izraza u području vanjske trgovine. Na taj način može se izbjeći ili barem znatno smanjiti nesigurnost različitog tumačenja takvih pojmova u različitim zemljama.
Prvo djelo koje je objavio ICC o uvjetima međunarodne trgovine objavljeno je 1923. godine, a prvo izdanje, poznato kao Incoterms, objavljeno je 1936. Pravila Incotermsa su izmijenjena 1953., 1967., 1976., 1980., 1990. i 2000., a osma verzija – Incoterms 2010 – objavljena je 1. siječnja 2011. ICC je započeo konzultacije o novom izdanju Incoterms 2020, koje će se zvati “Incoterms 2020” i registrirani je zaštitni znak ICC-a.
Pravila pomorskog i riječnog prometa:
FAS – Free Aboard Vessel – rizik prelazi na kupca, uključujući troškove prijevoza i osiguranje tereta koji prodavatelj dostavlja na plovilo (tj. određeni lučki terminal). Prodavatelj je odgovoran za registraciju tereta.
FOB – Free on Board – rizik prelazi na kupca, uključujući plaćanje svih transportnih troškova i osiguranje tereta koji prodavatelj dostavlja na brod. Sljedeća faza nakon Franka je duž brodske strane.
CFR – Cost and Freight – prodavatelj isporučuje teret, rizik prelazi na kupca kada se teret isporuči na brod. Prodavatelj snosi troškove prijevoza u odredišnoj luci. Sljedeća etapa nakon Franko Bort Sudn.
CIF – Cost, Insurance and Freight – rizik prelazi na kupca nakon što je teret isporučen na brod. Prodavatelj snosi troškove prijevoza i osiguranja u odredišnoj luci. Osiguranje je uključeno za razliku od troškova i vozarine.
Regulacija prijevoza svim vrstama prometa:
EXW – franko tvornica – prodavatelj isporučuje (bez utovara) robu na raspolaganje kupcu iu prostorijama prodavatelja. Ovaj izraz se koristi već dosta dugo jer prodavatelj u ovom slučaju snosi minimalnu odgovornost. Obveza kupca ograničena je na pružanje informacija o izvozu prodavatelju.
FCA – Free Carrier – prodavatelj isporučuje robu prijevozniku i može biti odgovoran za registraciju robe za izvoz (ispunjavanje osnovnih podataka). Ovaj pristup je praktičniji od Franko-Zavoda, jer uzima u obzir teret prilikom podizanja tereta na brodu, dok prodavatelj više brine o prekršajima tijekom izvoza robe.
CPT – Carriage Paid to – prodavatelj isporučuje robu prijevozniku na dogovorenom mjestu, rizik prelazi na kupca, a prodavatelj mora platiti troškove prijevoza robe do odredišta.
CIP – Carriage and Insurance Paid Before – prodavatelj isporučuje robu prijevozniku na dogovorenom mjestu, rizik prelazi na kupca, a prodavatelj plaća troškove prijevoza i osiguranja na odredištu.
DAT – Isporuka na terminalu – prodavatelj snosi troškove, rizik i odgovornost do istovara (isporuke) robe na pristaništu, skladištu, postaji ili terminalu. Troškove ležarine ili obične može snositi prodavatelj. Prodavatelj obrađuje robu za izvoz, a ne za uvoz. Dostava na terminalu zamjenjuje “dostavu s pristaništa” i “dostavu s broda”.
DAP – Isporuka na odredištu – prodavatelj snosi troškove, rizik i odgovornost robe dok ne stigne do kupca na odredištu. Prodavatelj obrađuje robu za izvoz, a ne za uvoz. Isporuka na odredištu zamjenjuje “Dostavu do granice” i “Isporuku bez plaćanja carine”.
DDP – Isporuka s plaćenom carinom – prodavatelj snosi troškove, rizik i odgovornost za carinjenje robe u posjedu kupca na odredištu. Kupac je odgovoran za istovar robe. Prodavatelj je odgovoran za registraciju robe za uvoz, plaćanje carina i poreza, stoga kupac nije “odgovorni uvoznik”. Incoterms 2010…
- Utvrđivanje prava vlasništva ili prijenos vlasništva robe ne spada u uvjete plaćanja.
- Odnosi se na ugovore o pružanju usluga, te ne definira ugovorna prava ili obveze (osim isporuke) niti kršenje ugovornih prava.
- Zaštita strana od vlastitog rizika ili gubitka i ne pokriva vrijednost robe prije ili nakon isporuke.
- Utvrđivanje uvjeta prijenosa, prijevoza i isporuke dobara. Utovar kontejnera NE uključuje ambalažu i mora biti naveden u kupoprodajnom ugovoru.
- Zapamtite, Incoterms pravila nisu zakon i Incoterms pravila ne propisuju obveze strana
Popis pakiranja
Dokument o robi u obliku opisa koji prikazuje karakteristike robe. Otpremnica je potrebna kada se u istom paketu nalazi roba različitog asortimana. Otpremnica sadrži podatke kao što su: količina svakog artikla (broj komada u paketu); broj paketa.
Otpremnica se koristi uz fakturu kada se otprema veliki broj artikala pri čemu je količina, težina ili sadržaj svakog pojedinačnog artikla različit.
Potvrda o podrijetlu je dokument koji se koristi u međunarodnoj trgovini. Označava zemlju podrijetla robe, ali “podrijetlo” u potvrdi znači zemlju iz koje je roba isporučena, potvrda potvrđuje gdje je ta roba proizvedena.
Zemlja uvoznica može zahtijevati potvrdu koju moraju potvrditi službena tijela zemlje izvoznice. Prije sklapanja ugovora i uvoznik i izvoznik moraju razjasniti potrebu ishođenja potvrde o podrijetlu.